subota, 03.01.2009.

najljepši početak godine

Image and video hosting by TinyPic

Doček nove. Gotovo sve spremno. Naravno došla sam prva kako bih maji još pomogla pripremiti zadnje sitnice, finiširati ugođaj jer sam za to stručnjak, namjestiti glazbu i tako.
Polako je počelo pristizati društvo. Prvi su stigli Matija i Kiki, uvijek nerazdvojni, baš kao ja i Maja.
„A gdje je vino?“ upitala je Maja Kikija odmah na vratima. Umjesto odgovora začule smo samo tup udarac po čelu:
„sorry, zaboravio sam… Mata, odvezeš me kuć po njega?“
„ofkors, aj upadaj“ –rekao je Matija i zazvonio ključevima auta. Otišli su po obećano i neizostavno vino, a u međuvremenu pristigli su Mario, Marina, Tihana i Željko. Dobra atmosfera se provlačila kroz čitavu večer, a naravno, napokon pristiglo vino ju je potpomagalo. Nismo društvo koje se opija, ali znamo popiti nekoliko čašica za bolje raspoloženje.
Čitavu večer smo se nekako grupirali: Maja i Matija, Tihana i Kiki, Željko i Marina. I naravno, ja i Mario. Ne, nismo mi tvorili parove ili zatelebane golupčiće. Jednostavno se uvijek tako posložimo, imamo najviše zajedničkih interesa. Maja i Matija su sa Tihanom i kikijem neko vrijeme kartali, a kasnije se povukli k peći i veselo čavrljali o svim svojim propalim vezama i ljubavima, Tihana i kiki su nestali negdje vani, bacajući petarde i grudajući se, vjerojatno zbog viška energije koja se u njima nakupljala. Željac i Marina su, kao kompjuterski freakovi, uz komp raspravljali o nekim novim programima. A Mario i ja? Razvukli smo se po kauču i pokrili dekicom, ležala sam mu glavom naslonjena na rame i potiho smo pričali. Onako neobavezno:
„znaš, razmišljam o tome da ostavim Klaru…“
„pa zašto, čini mi se kao da se odlično slažete“
„ma da, slažemo se, u tome nekako i je problem.“ Rekao je i počeo mi lagano milovati ramena, igrajući se britelicom moje oskudne haljinice.
„ne razumijem te. Kako problem može biti u tome što se slažete?“ upitala sam i uhvatila ga za ruku kako bi prestao i pogledala „onim“pogledom.
„pa eto. Jednostavno nema svoje ja. Što god ja predložim u redu je, kad je po srijedi neka prepirka uvijek popusti da se ne posvađamo, mislim da kad bih ju i prevario da bi prešla preko toga…“- šapnuo mi je zadnju rečenicu u uho i vratio ruku na moje rame i nastavio putovati prstima rubom moje haljine.
„ok, imaš pravo, tu zbilja nešto ne štima. Kak vam je u krevetu?“
„isto tak, hladno i rutinski. Kao da jebem biljku… sve što radi, radi ako da mora…“-preselio je ruku na moj struk a drugu spustio na moje koljeno ispod dekice.
„zbilja? Ja nikad nikom ne bih dala radi reda. A kad dajem, dajem maksimum“prihvatila sam njegovu igricu i stavila svoju ruku na njegov napeti trbuh.
„da, to sam i mislio. Činiš mi se kao osoba koja je dobra u tome“-namignuo je i lagano povlačio ruku po mom bedru prema gore.-
„kako te onaj tvoj tretira? Drži li te kao kap vode na dlanu?“-upitao je
„pa i ne baš. Znaš i sam da ga skoro nikad nema, a kad se i vidimo, to je samo seks na brzinu i pusa za laku noć.“- dok sam mu pričala prebacila sam ruku na njegova prsa i čupkala dlačice, milovala mu bradavice.
„znam da nije moje područje, ali… što ga se ne riješiš? Zaslužuješ nekoga tko će…“ ostavio je rečenicu nedovršenu i blagim i brzim pokretom samo okrznuo moje gaćice, te vratio ruku na moje bedro.
„ne znam“-rekla sam iskreno-„zbilja ne znam. Vjerojatno bi si trebala naći nekog boljeg.. nekog kao…“ –povukla sam svoju ruku s njegovih prsa na niže, ovlaš mu dodirnuvši već pomalo tvrđi dio u trapericama, i spustila ju na gornji dio bedra.
„znam ja jednog tipa koji bi ti baš odgovarao. Voli cure kao ti, pazi ih i mazi, sve ono što tebi treba i što zaslužuješ“- primio me za struk i privukao bliže k sebi. Sad sam već mogla osjetiti njegov dan na svom vratu… miris njegovog parfema.
„ma daj?“ uspjela sam zadržati potpuno ozbiljan izraz na licu-„a koji je taj, voljela bih ga upoznati malo bolje“
„pa…“pokušao je nastaviti započetu igru, no prekinula ga je iznenadna buka, pucnjava petardi i vatrometa i čestitke sa svih strana.
„sretna ti nova…“prošaptao je i poljubio me. Zaboravila sam na sve oko nas. I na njegovu Klaru i mog Marka, na Maju i Matiju, Tihanu i Kikija, Željca i Marinu, na prostor i vrijeme. Privila sam se k njemu, snažno ga zagrlila i uživala u najnježnijem poljupcu.
„a to je taj?“- našalila sam se
„e pa sretna mu nova godina“-utisnula sam mu još jedan poljubac, a onda smo se pridružili radoznaloj i iznenađenoj ekipi. Popili smo po čašu šampanjca i nastavili slavlje, plesali i zafrkavali se. Netko je pustio moju i njegovu omiljenu pjesmu, prišao mi je i odveo do improviziranog podija. Zagrlio me i naglo nagnuo u jednom trenu:
„znaš, ovo mi je najbolji početak godine do sad“

- 22:22 - komentari (4) - print - najljepši početak godine -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.